Zajednička EU norma za eRačun uklanja prepreke prekogranične trgovine

Zajednička EU norma za eRačun morala je biti donesena kako bi se uklonile prepreke prekograničnoj trgovini koje su nastajale zbog istovremenog postojanja nekoliko različitih pravnih zahtjeva i tehničkih normi o elektroničkom izdavanju računa i zbog nedostatka interoperabilnosti.

Postojanje više standarda onemogućavalo je povezivanje informacijskih posrednika i krajnjih korisnika koji su primjenjivali različite sintaksne standarde.

Rješenje za to mogla je biti konverzija iz jednog oblika u drugi, što je iznimno složen proces, a u slučaju nepostojanja zajedničkog semantičkog modela i nemoguć.

Kako bi se ostvarila ideja o jedinstvenom europskom tržištu, koje bi omogućilo da je eRačun jednako strojno čitljiv u Hrvatskoj kao i u Njemačkoj, Danskoj ili bilo kojoj drugoj državi članici EU, donesena je prvo Direktiva 2014/55/EU, koja je osigurala pravni okvir za uspostavu i korištenje EU norme.

Posao definiranja norme preuzeo je CEN koji je u konačnici, nakon tri godine razmatranja prijedloga kroz zrcalne odbore u zemljama članicama, između ostalih i u Hrvatskoj, definirao semantički model podataka osnovnih elemenata eRačuna te se preuzela lista sintaksi koji su u skladu s EN 16931-1 (UBL i CII).